Zemljovid - Urbino

Urbino (antički Urbinum Hortense ili Urvinum Mataurense) je grad u središnjoj Italiji, u provinciji Pesaro i Urbino, regija Marche, s 15,444 stanovnika. Urbino je kuturno i poljoprivredno središte provincije, a sve do 17. stoljeća bio je poznat i po proizvodnji majolike.

Urbino 1689. god. Skromni rimski gradić Urvinum Mataurense ("mali grad na rijeci Mataurus") postao je važno vojno uporište tijekom Gotskih ratova u 6. stoljeću kada ga je 538. osvojio rimski general Flavije Belizar od Ostrogota.

Urbino dolazi u vlasništvo Crkve u 9. stoljeću (Pipin Mali), a u vlasništvo obitelji Da Montefeltro u 12. stoljeću. Postaje glavni grad vojvodstva Urbino (1474. – 1616.) za kojega doživljava procvat. Najslavniji iz obitelji Montefeltro je bio Federico III., vojvoda Urbina od 1444. do 1482. godine, izrazito uspješan kondotjer, vješt diplomat i entuzijastičan sponzor umjetnosti i književnosti. Na njegovom dvoru je Piero della Francesca pisao znanstvena djela o perspektivi, a Francesco di Giorgio Martini napisao svoj Trattato di architettura ("Traktat o arhitekturi") dok je Rafaelov otac, Giovanni Santi, napisao svoja poetska viđenja umjetnika svog doba. Federicov sjajni dvor je, prema opisima u djelu Il Cortegiano ("Knjiga dvorjanina", Baldassare Castiglione), postavio standarde modernog europskog "dvorskog gospodara".

Od 1626. do 1860. je u vlasništvu papa (prvi Urban VIII.) kada postaje dio Kraljevine Italije.